CEEPUS razmjena studenata: Iskustvo Jasenke Džanković, studentice produkt dizajna (2012)

Jasenka Džanković, studentica Odsjeka za produkt dizajn ALU Sarajevo
CEEPUS razmjena studenata
Fakultet za prirodni inženjering, odsjek tehnologije tekstila, Ljubljana, Slovenija
1. oktobar - 31. novembar 2012.

Tekstil i Ljubljana

Priliku da odem na razmjenu studenata sam dobila na četvrtoj godini produkt dizajna. Ponuđeni fakultet je bio Fakultet za prirodni inženjering, odsjek tehnologije tekstila u Ljubljani. Na prvi dojam sam naziv nije zvučao obećavajuće, posebno jer ne djeluje kao da ima direktne veze sa onim što studiram u Sarajevu. Međutim, nakon liste pro/contra razloga, odlučila sam da odem. Ipak, prilika za dvomjesečno plaćeno putovanje se ne dobija svaki dan.

U Ljubljani me dočekala jesen, i to baš lijepa topla jesen. Vjerovatno i najbolje vrijeme za upoznavanje grada, kulture i svega što on nudi. Budući da sam zadnji put u Ljubljani bila prije nekoliko godina i gotovo sve zaboravila – ova posjeta je bila pravo otkrivanje ljepota grada, koji na prilično malom prostoru nudi bezbroj sadržaja. Odnos ljudi prema kulturi, umjetnosti i tradiciji je bio fascinantan, jer ako ima nešto stvarno bitno, i gotovo sveto u Ljubljani onda je to. Svaki aspekt vezan za kulturu je tako čuvan, cijenjen i još bitnije – promovisan. To je sistem izgrađen u ljudima, za koje mogu reći da puno više pripadaju austrijskom mentalitetu nego balkanskom. Društvo u Sloveniji je jako drugačije od našeg, što i nisam očekivala. Ljudi su hladniji, manje pristupačni, puno više okrenuti sebi ali opet spremni pomoći. Možda je i to ono što mi je najviše nedostajalo, otvorenost i sloboda ljudi, neposrednost u sklapanju prijateljstva.

Što se samog studija tiče, profesori su jako susretljivi. Sa njima smo dogovorili koje predmete uzimamo, šta nas zanima i o čemu bi voljeli čuti riječ više. Predavanja su bila na slovenskom, što je predstavljalo poteškoću prve dvije do tri sedmice, kasnije sam se jednostavno adaptirala i gotovo potpuno razumjela jezik. Način rada, ocjenjivanja, odnos student – profesor, sve je drugačije nego kod nas. Pri tome ne mislim da je bolje, kao što se kod nas često podrazumijeva, već drugačije. Klasa više podsjeća na razred sa 30-ak studenata, što je potpuna suprotnost nego na akademiji gdje nas tri puta manje. Međutim, oni imaju i puno veće prostorije za rad i učenje. Profesori imaju po jednog ili dva asistenta što im uveliko olakšava rad. Sistem rada je potpuno različit. Naime, studenti su puno slobodniji u pogledu organizacije načina učenja. Ako nekome više odgovara da istražuje privatno, u kući ili na terenu, a ne odgovara mu da sjedi cijeli dan u radionici, to je potpuno uredu. Konsultacije su također puno otvorenije i nisu obavezne. Ono što je bitno je da na kraju svi imaju nešto urađeno, manje bitno da li je osnovna ideja poboljšana i maksimalno iskorištena. Profesor ne crpi studentov maksimum, već koristi ono što mu on pruža. Ovdje bih dala prednost Sarajevu i našem principu gdje ipak moramo imati puno konkretniji oslonac za nastavak rada i razmišljanja. Ono što me najviše fasciniralo na fakultetu je bogatstvo opreme i mogućnosti. Opremljenost prostorija, radionica, mašina je tako velika da se čini kao da sve što zamislimo, tu možemo i ostvariti.

Bitno je napomenuti i olakšan studenski život u Sloveniji. Student dobije tzv. bonove za hranu, gdje u gotovo svim restoranima u gradu može jesti znatno jeftinije. To je bila odlična prilika za probati sve vrste hrane, od kineske, meksičke do slovenske, bez puno novčane nadoknade. Gradski prijevoz u Ljubljani je tako dobro organizovan i uređen gotovo perfetkno. Student kupuje elektronsku mjesečnu kartu u iznosu od 20E, koja je na njegovo ime i sa njom se može voziti po cijeloj Ljubljani bez problema.

Uglavnom, jako lijepo iskustvo što se tiče upoznavanja, otkrivanja, pa i samog putovanja po Sloveniji. Drago mi je što sam konačno shvatila razlog što toliko mladih želi da ide dalje da studira. Smatram da to nije nikako zbog „boljih“ fakulteta, načina studiranja, pa ni znanja, već zbog mogućnosti koje imaju u toku studiranja i poslije njega. Sve što naučimo u toku studija na kraju ne bude ni toliko bitno, koliko pitanje: „Šta ćemo sa njim poslije?“, a tamo to nije toliko nesigurno koliko je u Sarajevu.